Challenge is accepted!
Nepopravljivi optimista,reci ce. Hmm,ja bih radije upotrijebila izraz: realno sagledavanje mogucnosti koje vode ka boljitku. Hah,salim se naravno. Da,jesam,nepopravljivi optimista. : D I neka sam. Oni slobodno neka se mrze,jos uvijek ne postoji zakon koji to opisuje kao kazneno djelo. Dakle,bujrum. Ima jos uvijek nas koji sirimo ljubav i djeca smo cvijeca. Odbacujem i odbacivacu dok me ima,sve ustaljene norme koje nam namece trulez od drustva. Tu smo,ima nas, i nije tako grozno kao sto se misli. Jesmo li slobodni? Slobodni smo. Sad,koliko,eh otom potom. Ali bez cjepidlacenja molim. Ja mrzim granice i zabrane. Cast zakonu,koji je
,na srecu, jako dobro konstruisan,a isto tako dobro se i provodi. OR NOT -.-. Ne,necu posvetiti ovaj post politici ili,ne daj Boze,drzavnom nam sistemu. NE! Okrecem se umjetnosti,bez koje,klise ili ne,zaista nema zivota. Ne mislim pri tome,na covjekove prirodne potrebe,hranjenje,disanje,razmnozavanje i slicno. To nije zivot,to su covjekove prirodne potrebe. Doza uzivancije je zivot. Priustiti sebi kolicinu koja vam je potrebna u obliku koji vam odgovara,neprocjenjivo je . Ne ogranicavajte se,sigurno cete osjetiti zadovoljstvo koje ce drugi primijetiti. Osjetite kisu na svojoj kozi,jer nikada necete saznati kakav je osjecaj,a niko ga nece dozivjeti umjesto Vas. Izaberite vid umjetnosti koji Vam najbolje odgovara i ucinite to. Sve sto osjecate izrazite. Dopustite Vili Kreativi da Vas obaspe svojom carolijom. Znate note? Napisite pjesmu. Ne svida Vam se? Otpjevajte je nekome ko Vam je drag i vidjecete sta dobivate. Osmjeh i ljubav. Pa zar ima bolje nagrade? Naslikajte nesto,suma,cvijet,sunce ma sto god Vas inspirise. Svirajte. Imate zelju da nekoga lupite. Sjedite i svirajte,svu energiju usmjerite ka muziciranju. Rezultati su obecavajuci.

Ili...Pisite! To nama blogerima,barem ide od ruke. Napisite sto osjecate. Ja pisem uvijek: i kada sam sretna,kada sam tuzna,povrijedena,ljuta,uzbudena. Inspiraciju nalazim u svemu. Svaki kadar koji vidim je moja ideja. Sve oko nas ima neku pricu. Izadite na ulicu. Zamislite sta je radio prije 3 sata covjek koji sjedi na klupi. Eto Vam price. Ne ustrucavajte se. Napisite sve sto Vam je na umu i u izvornom obliku. Nisu lirska sredstva ono sto pisanu rijec cini vrijednom. To su emocije. A najvise ekspresije sadrzi misao koja se budi u nama.
Ili,napravite nesto. Da,bas Vi! Sigurno Vam se dogodilo da imate,a sigurna sam da imate raznog starog materijala,sljokica,bobica i drugih raznih dzindzulija. Dakle,ako imate,a vidim sigurno imate,kao sto to fino i razborito kaze nas Djuro,lijepo sve uzmete ,razmislite na sta bi to sve moglo izaci, i onda lijepo krenete u realizaciju. Sigurno cete biti zadovoljni ulozenim trudom,a ako ne budete,jednostavno poklonite nekome svoje rukotvorine : D.

Ja,svoje frustracije lijecim muzikom i narocito pisanjem. Za moje muzicko umjece cete ostati uskraceni,ili ipak bolje reci postedeni,barem do daljnjeg,ali svoje literarne radove objavljujem na ovom blogu u vidu romana.Vec sam objavila 2 nastavka,a ubrzo cu objaviti i 3.. Ne mogu tacno tvrditi koliko redovna cu biti,jer pored ovog romana,ja pisem i kratke price,ponekad recenzije i razne druge literarne radove. No njih ipak necu objavljivati,zbog autorskih prava,koja ovdje bas i nisu najzasticenija,ali sigurna sam da ce mnogi ljubitelji pisane rijeci,prepoznati moj stil u pricama koje su objavljivane u medijima.
Sada vas pozdravljam i zelim vam produktivnu i sretnu radnu(kako kome) sedmicu. : D
T.